Autor: tradman

Nova knjiga – ‘Republika smrtnika’

Nova knjiga – ‘Republika smrtnika’

Radnja moje prve knjige, ‘Republika kamena’, počinje upravo pučanskim slavljem Jari goda, tj. dolaska Proljeća. Simbolično, njen je nastavak završen i spreman za tisak upravo u vrijeme tih događanja. Lijepo vrijeme i sunčani dani nam kasne, ali zato ja cvjetam 🙂

PROCES PISANJA I PROMOVIRANJE KNJIGE KOJE JOŠ NEMA

Prvu knjigu (objavljenu krajem 2015. godine) pisala sam dvije godine s prekidima; kako je Dubrovnik specifično mjesto sa specifičnim načinom življenja, moje se pisanje svelo na stvaranje zimi – kada sam imala svo vrijeme svijeta. Ljeti bih pored posla ili čak dva, stigla samo zapisati ideju ili smjernicu na papir, mobitel ili laptop, da bih se punom pisanju mogla posvetiti tek po završetku sezone. Kada uzmete u obzir i činjenicu da nisam uvijek puna inspiracije i ideja, poneki dani i tjedni čak ni u zimi nisu bili plodonosni, pa sam tako i drugu knjigu, ‘Republiku smrtnika’, pisala dvije godine. Znam što mislite i vjerujte mi, iskreno se i sama nadam da na treći dio nećemo čekati do 2020. godine!

Odgovorno tvrdim da je za završetak druge knjige odgovorna Romana Jadrijević, jedna od organizatorica splitske konvencije FantaSTiKon. Tek me njen upit u prosincu 2017.godine osvijestio koliko dugo pišem, jer je konvencija na koju me zvala bila za tri mjeseca! Ne moram vam ni reći da sam počela manijakalno pisati po 10 sati na dan, odbijajući kave i druženja, izlaske i lamfranje… i na tome sam silno zahvalna. Romanin me upit o dolasku na konvenciju ponukao da požurim s radnjom koja mi je bila u glavi, ali ne i u prstima. Zahvaljujući upravo njoj, i sama sam poželjela vidjeti drugu knjigu završenu i u ukoričenu, pa sam požurila. Uspješno. Doduše, nisam je stigla objaviti za FantaSTiKon u ožujku, ali nitko mi nije zamjerao. Promocija je prošla u opuštenom i nasmijanom ambijentu kojeg smo dodatno obogatili premijernim pokazivanjem naslovnice nove knjige. Zaručnik D. i ja smo se sjajno proveli i temeljito uživali u još jednoj zabavnoj i edukativnoj konvenciji naših splitskih prijatelja kojima se uvijek rado vraćamo. Za one koji ne znaju, prvu knjigu ‘Republika kamena’ također sam predstavila u Splitu prije 2 godine (ali tada sam imala fizičke primjerke!).

Malo me mučilo to što nisam uspjela objaviti knjigu u ožujku kao što sam najavljivala, ali to nije spriječilo ni čitatelje da se predbilježe za nastavak, niti medije da se jave; tako sam snimila i intervju za HRT-ovu emisiju ‘Knjiga ili život’ koja je puštena u eter 26.03. u 20:05.

Na kraju krajeva, mislim da je travanj apsolutno najsavršeniji mjesec za objavu nove knjige zbog nekoliko razloga; u travnju 2012. stigla sam u Dubrovnik i dobila ideju o ovim knjigama, u travnju 2016. dala sam u tisak poboljšano i novo izdanje ‘Republike kamena’, a u travnju 2017. predstavila sam englesko izdanje prve knjige ‘Republic of stone’ i – njegov trailer. Izgleda da se sve događa u svom vlastitom toku, mimo mojih obećanja i predviđanja, s jako dobrim razlogom.

IME KNJIGE I NASLOVNICA

Vjerovali ili ne, ali najteži dio u procesu pisanja mi je smišljanje naslova. Od stotine i stotine pjesama i poezije koje imam, barem pola ih nema naslove; uvijek mi je predstavljalo problem staviti pečat na svoje djelo, jer nikada ne znam kako u 2-3 riječi opisati svemir koji se krije iza njih.

Naslov prve knjige tj. njegov izostanak me dugo mučio, samo da bi mi sinuo na samome kraju kada sam trebala tiskari predati čitav materijal. Od svih potencijalnih imena koja su mi se vrzmala po glavi, sjećam se varijante ‘Mjesečeva djeca’ – i upravo zbog njega sam zahvalna što sam još jednom dobro promislila, jer je ‘Republika kamena’ DALEKO bolja varijanta!

Naslov druge knjige, ‘Republika smrtnika’, mjesecima sam najavljivala kao radni uvjerena da ću ga promijeniti, ali naposljetku je ispao savršeno adekvatan za novu priču. Ostala sam pri svojoj inicijalnoj ideji da će noseći dio naslova svih knjiga biti riječ ‘Republika’, uz dodatak. Ako još niste upoznati s time, obje knjige, ‘Republika kamena’ i ‘Republika smrtnika’ dio su serijala zajedničkog imena ‘Lex Legis’. Budući da sam u svojim počecima govorila da će serijal biti trilogija, pa se to pretvorilo u pentalogiju, odlučila sam prestati najavljivati stvari nad kojima nemam preveliku kontrolu. Na kraju krajeva, serijal  ‘Lex Legis’ možda bude imao 5, 7 ili 10 knjiga. Vjerujte mi, ni ja ne znam što će se dogoditi!

I za ove je korice zaslužna Martina Ljutić koja je stvorila naslovnice prve knjige, ali i njenog engleskog izdanja. Dakle, ovo je naša treća kolaboracija i zasigurno ne zadnja. Martina je samouka ilustratorica, i dovoljno je samo pogledati sve moje naslovnice da bi shvatili koliko je zapravo njen talent velik. U sva tri slučaja pokazalo se da joj je bilo potrebno minimalno objašnjenje da bi postigla maksimalan učinak. Željela sam nastaviti jednostavan, ali efektan izgled korica koji samo započeli prvom knjigom. Moja je ideja bila da zadržimo pozadinu žućkastog pergamenta s naslovnice prve knjige, kao pozadinu naslovnice druge knjige. Na to sam htjela dodati siluete petero glavnih likova, nastavljajući stil čitavog serijala, tako da ima simplificirane, ali impozantne korice. Martinina je ideja, pak, bila da promijenimo boju pozadine, zadržavajući pritom isti efekt pergamenta s prve knjige. Tamnoplava boja pokazala se dobitnom kombinacijom, pogotovo uz siluete glavnih aktera i pun mjesec iza njihovih leđa. Zahvaljujući još jednom uspješnom surađivanju s ovom fenomenalnom mladom umjetnicom, naslovnica druge knjige zorno prikazuje misticizam i magiju petero glavnih aktera kojima put osvjetljava, ni manje ni više, nego sam mjesec, simbola Lunara kojima i sami pripadaju.

RADNJA

Ne brinite, neću vam spoilati knjigu. Na mojoj FB stranici naći ćete sinopsis ‘Republike smrtnika.’ Ono što mogu reći ovdje, jest da sam sustavno radila na tome da nastavak bude mračniji i napetiji, u skladu s radnjom s kojom sam završila prvu knjigu. Glavni su likovi snažniji i hrabriji, ali to ne znači da na trenutke nisu slabi; imati dvadeset godina, saznati da ti je cijeli život pomno osmišljena laž, te najednom postati čarobnjakom i vođom novog rata od apsolutno nikoga ne čini heroja. Barem ne iz prve. Stojim iza ranjivosti, emotivnosti i kukavičluka svojih likova jer ih smatram ljudskim bićima prije nego čarobnjacima.

Dok sam u knjizi ‘Republika kamena’ udahnula život velikom Marinu Getaldiću, prezentirajući ga kao čarobnjaka s velikom ulogom u cjelokupnoj priči, u ‘Republici smrtnika’ nastavila sam činiti isto te sam udahnula život ne jednom, već trojici velikih Dubrovčana. Tako sam nastavila svoju misiju zabavljanja, ali prije svega educiranja svojih čitatelja koji će, nakon čitanja knjige, zasigurno poželjeti osobno isražiti što je povijesno točno, a što puka mašta. Ponovit ću još jednom – obje su moje knjige žanrovski fantastika koja je samo inspirirana poviješću. Istina, s knjigama pod rukom možete šetati starom gradskom jezgrom Dubrovnika i naći opisana mjesta i lokacije, ali odtud spomenuta inspiracija – ja ne pišem povijesne knjige ni znanstvene radove. Rekla bih da je omjer fantastike i povijesti u mojim knjigama 80:20.

Dakle, i u ‘Republici smrtnika’ ima suza i straha pred crnim vremenima koja stižu. Ima novih likova zbog kojih ćete škrgutati zubima od bijesa, ali i onih prema kojima ćete osjetiti sklonost i nadu da im se ništa neće dogoditi. Rat koji se upravo sprema dogoditi izvlači iz ove priče ono najgore i najbolje; pojavljuju se magična stvorenja za koja ste čuli, i za koja niste, rađaju se romanse, prolijeva se krv, padaju maske, otkrivaju se tajne, isprepliću se prošlost i sadašnjost… a ako slučajno pomislite da znate što će se dogoditi, vjerujte mi, nemate pojma

Uz razne situacije, Veliki tjedan i Uskršnji blagdani su nam malčice usporili proces objave, ali zato sam gotovo sigurna da će nastavak biti objavljen tokom travnja. Upravo je na lektoriranju. Moja gruba procjena objave je između 15. i 20.4., ali ako sam išta naučila u procesima oko svojih knjiga, to je da nikada ne budem sigurna ni u što, pa čak ni u vlastiti proces pisanja. Uzbuđena sam i nestrpljiva jednako kao i moji čitatelji, jer želim i sama uroniti u ukoričen primjerak nastavka, uživajući u konačnoj verziji ove napetije, mračnije i neočekivanije knjige.

Naporno sam radila na tome da nastavak ima ‘wow efekt’ sa šokantnim otkrićima, novim likovima, neočekivanim događajima i slikovitijim opisima. Na vama ostaje još samo malo pričekati, a zatim uživati u bogatoj i napetoj priči za koju ni sama autorica ne zna koliko daleko će stići.

Sve što niste znali – ‘Republika kamena’

Sve što niste znali – ‘Republika kamena’

– želju pisanja o čarobnjacima i magiji dobila sam čak i prije Dubrovnika, no tek nakon dolaska u Grad, ta se želja pretvorila u ideju kombinacije magije i prave povijesti.

– knjiga je pisana dvije godine s prekidima i pauzama koje su bile posebno prisutne tokom ljetne sezone kada sam najviše radila.

– prve ideje napisala sam na dva papirna stolnjaka restorana ‘Pergola’ u kojem sam konobarila, tokom smjene u kojoj nije bilo posla.

– ime te “prve” knjige bilo je ‘Plave kronike’ i priča je bila poprilično drugačija od ove sadašnje;

1) Oliva je bila glavni lik, i to reinkarnirana djevojčica koja je u prethodnom životu bila, čak i prije Velikog rata, dio Kneževog uskog kruga,

2) boje su sadržavale svu magiju, zato je svijet nakon Velikog rata bio bezbojan i bezličan,

3) suprotno sadašnjoj priči u kojoj su glavni likovi pokrenuli događaje i otkrili svoju pravu prirodu nakon što je posljednji član njihovog kruga postao punoljetan, prvotna priča započela je Olivinim otkrićem da joj krvare dlanovi, što je značilo da se magija u njoj budila. Nakon što je zaprimljena u bolnicu, upoznala je ostale glavne likove kojima su također krvarili dlanovi.

4) Knez se zvao Magnus, Vlaho Alii, a likovi poput Lausa, Vite i Une nisu postojali.

To bi danas mogla biti gotovo čitava knjiga za sebe!

– ‘Republika kamena’ sadrži 13 poglavlja i podijeljena je na 2 dijela. Ja sam rođena 13.02. Slučajnost? Ne. Obožavam ostavljati malene dijelove puzzle diljem knjige koje mogu, a i ne moraju nikada biti otkrivene.

– Beta kao lik nastala je zahvaljujući staroj dubrovačkoj činjenici da je nadimak Marina Getalduća bio Bete. Nakon što sam prvi put vidjela spilju u kojoj je Getaldić navodno radio i boravio, ispod svog imanja, odlučila sam stvoriti fiktivni ženski lik koji bi ponio ulogu njegove kćeri.

– blago uplitanje slavenske mitologije u knjigu dolazi od moje dječje ljubavi prema stranim mitologijama, posebno prema grčkoj, zbog čega sam željela ljudima svih nacionalnosti približiti zanimljivu i očaravajući mitologiju naših prostora.

– srodno tome, pjesmice kojima se u podzemlju slavi dolazak Proljeća, originalni su narodni stihovi kojima se još i danas (na određenim prostorima) slavi Jari God.

– koncept uskog kruga od glavnih petero likova dolazi od mog (još) neobjavljenog romana za djecu kojeg sam napisala sa 16-17 godina. Beta, Terra, Victor, Lumen i Felix sliče njegovim likovima (istim redom) imena Ema, Tara, Dado, Lujo i Ćufta. Spomenutu knjigu za djecu planiram objaviti ove godine.

– ideju putovanja kroz zrcala dobila sam od poslovice ‘oči su ogledalo duše’.

– u svijetu ‘Republike kamena’, obitelji si nerijetko dodjeljuju srodna imena ili ona koja pokazuju njihovu usku povezanost s određenim subjektom. Primjerice, Terra (zemlja) dolazi iz obitelji naklonjenoj zemaljskim dobrima, što jasno pokazuju imena njenog oca – Asparagus (šparoga), brata – Radix (korijen) i djeda – Frons (list). Terrina majka Lympa očito nije dio te poveznice, a sličnu situaciju nalazimo i u Betinoj obitelji: osim kratke poveznice njenog imena – druga i majčinog imena Una – prva, te tradicije nema.

– simbol Vijeća Umoljenih i Kneževe Delegacije je ruka između čijih se prstiju migolji zmija, a inspiracija iz nje dolazi od mog paničnog straha od zmija i visoke averzije prema njihovom dodirivanju. Ne daj Bože njihove blizine! 🙁

– Knežev stup doista postoji u opisanom fizičkim obliku, ali ne pod tim imenom. On se zapravo zove Orlandov stup, ali je preimenovan za potrebe knjige budući da su Orlando i Knez isti lik u knjizi.

– inspiracija iza podzemlja Raguse u kojem se odvijaju tajna slavlja Proljeća dolazi od istinite povijesti; ispod stare gradske jezgre grada Dubrovnike nalaze se tuneli i podzemne prostorije koje su (za sada) zatvorene za javnost. Kao turistički vodič ovih prostora, i kao spisateljica ovog specifičnog romana, NE MOGU dočekati dan kada će se i njihova vrata otvoriti. Možda pri njihovom otkrivenju naiđu na stari, zahrđali Lunarski medaljon…?

– oleandrov vijenac uključen je u priču zahvaljujući svojoj širokoj rasprostranjenosti u Dubrovniku. Zar ne bi bilo cool da je oleandrov cvijet sve što nam je danas ostalo od Lunara?

– inspiracija iza cijeđenja, Kneževe tvorevine kojom krade dar magije od drugih čarobnjaka i tako ih ozljeđuje, pa i usmrćuje, stoji iza moje vlastite borbe s paničnim napadajima i anksioznošću, ali i današnjim rastom depresije te mentalnog oboljenja u modernom društvu.

– crtež Orlanda/Kneza iz knjige originalno je trebao biti naslovnica knjige, no tokom vremena shvatila sam da je silueta Grada omeđena Lunarskim medaljonom ipak bolja opcija jer je bliža samoj priči. Autorica crteža Orlanda/Kneza i oleadrovog vijenca unutar knjige je Nikolina Zanetti, mlada umjetnica koja je samnom živjela u učeničkom domu A.G.Matoš u Zagrebu, a autorica naslovnice je Martina Ljutić, prijateljica mog zaručnika s kojom je odrastao.

– dijelovi koji su pisani u Kneževom prvom licu, bili su moja želja da bolje razumijem i opišem tako težak i kompliciran lik. Budući da ne poznajem takve oblike mržnje i monstroznosti kojima Knez obiluje, s njegovim se likom najviše mučim.

– suprotno širokom vjerovanju, Beta Ghetaldus nije glavni lik priče iako je moja naklonjenost prema njoj itekako bila vidljiva. Ipak, to se može pripisati činjenici da je Beta bila moj prvi osmišljen i zapisan lik za potrebe ove knjige. Moj najdraži lik je zapravo Felix (iako gajim tople osjećaje i prema Lumenu).

– inspiracija za Eskulapa, boga medicine, dolazi od Eskulapovog kapitela, jednog od najljepšim stupova na pred-ulazu Kneževa dvora u starom gradu, koji svojim reljefima tvrdi da je on rođen u neposrednoj blizini Dubrovnika.

– sve knjige koje će sadržavati ovu rastuću priču, bit će objavljene pod zajedničkim imenom serijala ‘Lex Legis’. Iako je prvotna namjera bila da serijal sadržava tri knjige, trenutna ideja je da sadrži pet 🙂

Nova Godina, nova web stranica

Nova Godina, nova web stranica

Suprotno svim mojim osobnim očekivanjima, ove Nove godine nisam se opteretila niti jednom jedinom ‘novogodišnjom odlukom’ koju bih uredno prekršila prije nego što bi prvi tjedan siječnja uopće završio. Budimo iskreni, radije bih žvakala vlastitu ruku do kostiju nego prestala žvakati slatko, a kako ne pušim i ne pijem, nisam se imala čime zavaravati.

Pa, možda vježbanjem, ali ono, vježbala sam 3 dana pa 3 nisam. Svejedno se broji.

Umjesto svega toga, posjetila sam obitelj, sjajno se zabavila (temperatura 38,5 na Badnjak i Božić, 2 dana nisam spavala od grlobolje), dobila odličnu novu terapiju protiv  bijesnih alergija koje mi od 2004. godine sustavno pokušavaju uništiti život (hvala, dr. Živiću!) i – osvježila stranicu (hvala, ljubavi!). Ne samo da je estetski ula-la nego je i prevedena na engleski jezik, što me dovodi korak bliže globalnoj publici, ili barem tom jednom nesretniku koji je sasvim slučajno naletio na moju stranicu i sad ne zna što dalje – Hey you, welcome! Glad you’re here! Thanx, tnx ili kako već današnja mlađarija govori. TX.

Unatoč ignoriranju novogodišnjih odluka, ipak imam planove za ovu godinu. Možda su još nepouzdani i sramežljivi, ali raduju me i guraju naprijed, a novogodišnje odluke to ne čine. Proširiti posao, objaviti 4 knjige i putovati nekamo zvuči ambiciozno, ali kada se radi o brojevima, 2018 izgleda tako matematički primamljivo i moćno, da sam sigurna kako iza nje stoji neka kineska tajna koja mi obećava putovanje na prvu koloniju na Marsu, nasljeđe u obliku milijunskog bankovnog računa od umiruće pratete iz Francuske, sreću samih irskih vilenjaka i svjetsku slavu zahvaljujući kojoj bi se Tom Hardy tresao kada bi MENI prišao da se upoznamo. Toliko dobro izgleda 2018!

U svakom slučaju, s velikim ću užitkom pokušati ostvariti svoje planove i uživati u svakom danu ove godine, a isto želim i vama – pa, zašto ne početi s mojom stranicom? Svratite.

You too, poor unsuspecting bastard. Stick around. TX.