Kategorija: Uncategorized

Sve što niste znali – ‘Republika kamena’

Sve što niste znali – ‘Republika kamena’

– želju pisanja o čarobnjacima i magiji dobila sam čak i prije Dubrovnika, no tek nakon dolaska u Grad, ta se želja pretvorila u ideju kombinacije magije i prave povijesti.

– knjiga je pisana dvije godine s prekidima i pauzama koje su bile posebno prisutne tokom ljetne sezone kada sam najviše radila.

– prve ideje napisala sam na dva papirna stolnjaka restorana ‘Pergola’ u kojem sam konobarila, tokom smjene u kojoj nije bilo posla.

– ime te “prve” knjige bilo je ‘Plave kronike’ i priča je bila poprilično drugačija od ove sadašnje;

1) Oliva je bila glavni lik, i to reinkarnirana djevojčica koja je u prethodnom životu bila, čak i prije Velikog rata, dio Kneževog uskog kruga,

2) boje su sadržavale svu magiju, zato je svijet nakon Velikog rata bio bezbojan i bezličan,

3) suprotno sadašnjoj priči u kojoj su glavni likovi pokrenuli događaje i otkrili svoju pravu prirodu nakon što je posljednji član njihovog kruga postao punoljetan, prvotna priča započela je Olivinim otkrićem da joj krvare dlanovi, što je značilo da se magija u njoj budila. Nakon što je zaprimljena u bolnicu, upoznala je ostale glavne likove kojima su također krvarili dlanovi.

4) Knez se zvao Magnus, Vlaho Alii, a likovi poput Lausa, Vite i Une nisu postojali.

To bi danas mogla biti gotovo čitava knjiga za sebe!

– ‘Republika kamena’ sadrži 13 poglavlja i podijeljena je na 2 dijela. Ja sam rođena 13.02. Slučajnost? Ne. Obožavam ostavljati malene dijelove puzzle diljem knjige koje mogu, a i ne moraju nikada biti otkrivene.

– Beta kao lik nastala je zahvaljujući staroj dubrovačkoj činjenici da je nadimak Marina Getalduća bio Bete. Nakon što sam prvi put vidjela spilju u kojoj je Getaldić navodno radio i boravio, ispod svog imanja, odlučila sam stvoriti fiktivni ženski lik koji bi ponio ulogu njegove kćeri.

– blago uplitanje slavenske mitologije u knjigu dolazi od moje dječje ljubavi prema stranim mitologijama, posebno prema grčkoj, zbog čega sam željela ljudima svih nacionalnosti približiti zanimljivu i očaravajući mitologiju naših prostora.

– srodno tome, pjesmice kojima se u podzemlju slavi dolazak Proljeća, originalni su narodni stihovi kojima se još i danas (na određenim prostorima) slavi Jari God.

– koncept uskog kruga od glavnih petero likova dolazi od mog (još) neobjavljenog romana za djecu kojeg sam napisala sa 16-17 godina. Beta, Terra, Victor, Lumen i Felix sliče njegovim likovima (istim redom) imena Ema, Tara, Dado, Lujo i Ćufta. Spomenutu knjigu za djecu planiram objaviti ove godine.

– ideju putovanja kroz zrcala dobila sam od poslovice ‘oči su ogledalo duše’.

– u svijetu ‘Republike kamena’, obitelji si nerijetko dodjeljuju srodna imena ili ona koja pokazuju njihovu usku povezanost s određenim subjektom. Primjerice, Terra (zemlja) dolazi iz obitelji naklonjenoj zemaljskim dobrima, što jasno pokazuju imena njenog oca – Asparagus (šparoga), brata – Radix (korijen) i djeda – Frons (list). Terrina majka Lympa očito nije dio te poveznice, a sličnu situaciju nalazimo i u Betinoj obitelji: osim kratke poveznice njenog imena – druga i majčinog imena Una – prva, te tradicije nema.

– simbol Vijeća Umoljenih i Kneževe Delegacije je ruka između čijih se prstiju migolji zmija, a inspiracija iz nje dolazi od mog paničnog straha od zmija i visoke averzije prema njihovom dodirivanju. Ne daj Bože njihove blizine! 🙁

– Knežev stup doista postoji u opisanom fizičkim obliku, ali ne pod tim imenom. On se zapravo zove Orlandov stup, ali je preimenovan za potrebe knjige budući da su Orlando i Knez isti lik u knjizi.

– inspiracija iza podzemlja Raguse u kojem se odvijaju tajna slavlja Proljeća dolazi od istinite povijesti; ispod stare gradske jezgre grada Dubrovnike nalaze se tuneli i podzemne prostorije koje su (za sada) zatvorene za javnost. Kao turistički vodič ovih prostora, i kao spisateljica ovog specifičnog romana, NE MOGU dočekati dan kada će se i njihova vrata otvoriti. Možda pri njihovom otkrivenju naiđu na stari, zahrđali Lunarski medaljon…?

– oleandrov vijenac uključen je u priču zahvaljujući svojoj širokoj rasprostranjenosti u Dubrovniku. Zar ne bi bilo cool da je oleandrov cvijet sve što nam je danas ostalo od Lunara?

– inspiracija iza cijeđenja, Kneževe tvorevine kojom krade dar magije od drugih čarobnjaka i tako ih ozljeđuje, pa i usmrćuje, stoji iza moje vlastite borbe s paničnim napadajima i anksioznošću, ali i današnjim rastom depresije te mentalnog oboljenja u modernom društvu.

– crtež Orlanda/Kneza iz knjige originalno je trebao biti naslovnica knjige, no tokom vremena shvatila sam da je silueta Grada omeđena Lunarskim medaljonom ipak bolja opcija jer je bliža samoj priči. Autorica crteža Orlanda/Kneza i oleadrovog vijenca unutar knjige je Nikolina Zanetti, mlada umjetnica koja je samnom živjela u učeničkom domu A.G.Matoš u Zagrebu, a autorica naslovnice je Martina Ljutić, prijateljica mog zaručnika s kojom je odrastao.

– dijelovi koji su pisani u Kneževom prvom licu, bili su moja želja da bolje razumijem i opišem tako težak i kompliciran lik. Budući da ne poznajem takve oblike mržnje i monstroznosti kojima Knez obiluje, s njegovim se likom najviše mučim.

– suprotno širokom vjerovanju, Beta Ghetaldus nije glavni lik priče iako je moja naklonjenost prema njoj itekako bila vidljiva. Ipak, to se može pripisati činjenici da je Beta bila moj prvi osmišljen i zapisan lik za potrebe ove knjige. Moj najdraži lik je zapravo Felix (iako gajim tople osjećaje i prema Lumenu).

– inspiracija za Eskulapa, boga medicine, dolazi od Eskulapovog kapitela, jednog od najljepšim stupova na pred-ulazu Kneževa dvora u starom gradu, koji svojim reljefima tvrdi da je on rođen u neposrednoj blizini Dubrovnika.

– sve knjige koje će sadržavati ovu rastuću priču, bit će objavljene pod zajedničkim imenom serijala ‘Lex Legis’. Iako je prvotna namjera bila da serijal sadržava tri knjige, trenutna ideja je da sadrži pet 🙂

Nova Godina, nova web stranica

Nova Godina, nova web stranica

Suprotno svim mojim osobnim očekivanjima, ove Nove godine nisam se opteretila niti jednom jedinom ‘novogodišnjom odlukom’ koju bih uredno prekršila prije nego što bi prvi tjedan siječnja uopće završio. Budimo iskreni, radije bih žvakala vlastitu ruku do kostiju nego prestala žvakati slatko, a kako ne pušim i ne pijem, nisam se imala čime zavaravati.

Pa, možda vježbanjem, ali ono, vježbala sam 3 dana pa 3 nisam. Svejedno se broji.

Umjesto svega toga, posjetila sam obitelj, sjajno se zabavila (temperatura 38,5 na Badnjak i Božić, 2 dana nisam spavala od grlobolje), dobila odličnu novu terapiju protiv  bijesnih alergija koje mi od 2004. godine sustavno pokušavaju uništiti život (hvala, dr. Živiću!) i – osvježila stranicu (hvala, ljubavi!). Ne samo da je estetski ula-la nego je i prevedena na engleski jezik, što me dovodi korak bliže globalnoj publici, ili barem tom jednom nesretniku koji je sasvim slučajno naletio na moju stranicu i sad ne zna što dalje – Hey you, welcome! Glad you’re here! Thanx, tnx ili kako već današnja mlađarija govori. TX.

Unatoč ignoriranju novogodišnjih odluka, ipak imam planove za ovu godinu. Možda su još nepouzdani i sramežljivi, ali raduju me i guraju naprijed, a novogodišnje odluke to ne čine. Proširiti posao, objaviti 4 knjige i putovati nekamo zvuči ambiciozno, ali kada se radi o brojevima, 2018 izgleda tako matematički primamljivo i moćno, da sam sigurna kako iza nje stoji neka kineska tajna koja mi obećava putovanje na prvu koloniju na Marsu, nasljeđe u obliku milijunskog bankovnog računa od umiruće pratete iz Francuske, sreću samih irskih vilenjaka i svjetsku slavu zahvaljujući kojoj bi se Tom Hardy tresao kada bi MENI prišao da se upoznamo. Toliko dobro izgleda 2018!

U svakom slučaju, s velikim ću užitkom pokušati ostvariti svoje planove i uživati u svakom danu ove godine, a isto želim i vama – pa, zašto ne početi s mojom stranicom? Svratite.

You too, poor unsuspecting bastard. Stick around. TX.