travanj 9

“Kad narastem bit ću televizor”

Kako odrastam, odbijajući reći – starim, tako sve lakše prihvaćam samu sebe, i mane i vrline, i sve zajedno što čini Tanju Radman. Da odmah rezimiram na samom početku, napravila sam određen broj gluposti u životu i donijela neke odluke zbog kojih mi se smuči u želudcu, ali ništa zbog čega ne mogu zaspati noćima; uobičajene mladenačke idiotarije vezane uz opijanje, ili zaljubljivanje u krivu osobu i redovito sramoćenje zbog oboje. Volim misliti da je sve što sam učinila bilo iskreno jer se u tom trenutku činilo onim pravim, bilo da sam se zaljubila u krivu osobu, odabrala krive prijatelje, odabrala prave prijatelje pa ih uspjela otjerati, zaposlila se, dala otkaz, ponovno se zaljubila u krivu osobu, zaposlila se, dala otkaz i tako u krug. Nastavi čitati…

veljača 28

Formule (ne)uspjeha

Ne ide mi. U zadnje vrijeme mi nikako ne ide, ne samo pisanje naslova koji su mi najteži, ili pjesama od kojih sam zastranila, već pisanje. Općenito, generalno, osobno, svjetovno. NE IDE. Svima su poznate Blokade s kojima se pisci susreću, i isprva sam se tješila upravo tim zluradim normalitetom kojeg spominju i J.K.Rowling i Stephen King, ali onda je došlo vrijeme kada sam si morala priznati da je prošlo previše vremena i da to više nije stvar Blokade već Beznađa, Bezvoljnosti i Bezvrijednosti. Svemoćno 3B, nova formula od koje treba Bezglavo Bježati (5B?). Nastavi čitati…