Demonsko zlo

Zrak je bio prožet hladnoćom i tipičnom prazninom studenog, koji je željno iščekivao božićna svjetla i šušur praporaca. Jutarnja magla već se nadvila nad ulicu poput gustog zastora čelične boje, omatajući se oko ulične rasvjete poput gladnog demona koji traži svjetlost, samo kako bi je ugasio.

Tri crna Mercedesa E-klase zaustavila su se na praznome parkingu. Na njemu je već čekala Adela, u žutom kaputu s plavom iskaznicom oko vrata, izgledajući kao da tim svijetlim bojama priziva brži dolazak proljeća.

Ispraćene udarcima zatvaranja automobilskih vrata, na betonsko tlo zakoračile su prilike u elegantnim, skupim kaputima; dvije žene i dva muškarca.

„Tko bi rekao da će nas dočekati ovakva studen?“ zacvrkutala je Adela. Blijeda lica bljesnula su u njezinom smjeru, trenutno joj zamrznuvši osmijeh na licu. „J-jer je mjesec studeni? Studen u stud… ne? Okej.“

Adela je nastojala ugurati nelagodu među nabore šala koji je nepotrebno popravljala. Telefonski poziv turističke agencije koji ju je digao iz postelje tog jutra, bio je jednako neobičan koliko i gosti koji su joj poslani. Kao glavna vodičica grada Popovače, odradila je mnoge ture za razne visokopozicionirane goste, od ambasadora i političara, do pjevačica i manekenki, ali današnja su gospoda, očito, premašila dosadašnju klijentelu.

Ne samo da je njihova pojava odisala aristokracijskom elegancijom, već je i sama agencija bila odrješito kratka i jasna – diskrecija je bila od velike važnosti, kao i ekskluzivnost kojom je imala tretirati svoje stranke.

Humor očito nije jedna od željenih ekskluzivnosti, pomislila je.

CIJELU PRIČU PROČITAJTE U ZBIRCI 'HIPNAGOGIJA'.